Osnovna škola kralja Tomislava Zagreb

                                                                                                                                                                                                                       Intervju napravili: Lana Horvat i novinarski tim

Zašto ste izabrali ovaj posao i tko Vas je potaknuo da budete pedagog?

Prije svega, smatram da sam kreativna osoba pa sam krenula tijekom svog školovanja u nekakve kreativne smjerove i završila sam, tada je to bila akademija, za tetu u vrtiću. Za odgojiteljicu, kako se danas kaže. Na neki način sam smatrala da tu nije kraj i da želim raditi i s djecom i s ljudima općenito te sam se odlučila za poziv pedagoga.

Volite li raditi s djecom i zašto?

Volim raditi s djecom, iako, kada sam krenula na prijemni ispit na akademiju, rekli su nam da ni slučajno ne odgovorimo na to pitanje zato što volite djecu. Ali ja stvarno, stvarno volim djecu i najdraža sam sama sebi kada uđem u neki razred i razvuku se osmjesi. Kada vidim djecu, imam silnu potrebu podragati ih po glavi, biti s njima i naučiti ih neke nove stvari. Mora te nešto vući uz to, inače bi vjerojatno čovjek potražio drugi posao.

Od čega se sastoji posao pedagoga?

To je dosta složeno pitanje. Posao pedagoga ima nekoliko područja. Mislim da imamo premalo vremena o svemu tome razgovarati, ali ono što bi vama bilo interesantno su tri osnovna područja: rad s učenicima, rad s učiteljima i rad s roditeljima. Uz to sve ide i nekakva administracija; u pisanom obliku vodite što se sve događa u školi, ali i pratite i usmjeravate odgojno-obrazovni proces u školi. Rad s djecom sastoji se od isto tako nekoliko razina: to može biti pomoć u učenju, pomoć u razvoju ponašanja i radionice na satima razrednika. Rad s roditeljima isto tako može biti savjetodavni ili može biti kroz roditeljske sastanke gdje im se pružaju različite informacije i sadržaji. Rad s učiteljima je svakodnevno praćenje njihovog rada, savjetovanje, zajedničko dolaženje do nekakvih boljih ideja i rješenja i stručno usavršavanje koje ima pružam kroz učiteljska vijeća. To su ta tri osnovna područja koja se spajaju s radom na općem razvoju i napretku škole.

Je li naporno brinuti o tolikom broju djece svaki dan?

Pa dobro, ja ne brinem o svih 360 učenikau smislu da svaki dan komuniciram sa svakim od njih, ali sigurno da ima teških dana kada je dosta veliki „promet“ u mojoj sobi te kada učenici traže moju pomoć ili su određeni učenici postupili na krivi način pa im opet treba pomoć. Dolaze roditelji i neki kolege, tako da je to jako naporno ako to sve želiš kvalitetno napraviti.

Što biste radili da niste pedagog?

Mislim da bih se bavila proizvodnjom zdrave hrane. Inače sam željela biti balerina. To mi je bila želja do neba i natrag, ali to se nije moglo ostvariti.

Što volite raditi u slobodno vrijeme, imate li hobi?

Moj hobi je školovanje pasa. Dok još nisam imala svoju djecu, intenzivno sam se bavila tim sportom, išla sam na natjecanja i natjecala sam se u reprezentaciji Hrvatske koja je u vezi školovanja pasa predstavljala našu državu u svijetu. Prvi sam natjecatelj iz Hrvatske koji je zajedno sa svojim psom osvojio prvo mjesto na međunarodnoj utakmici u radu školovanih pasa. Bilo je to 1996. godine. Također sam i sudac za rad školovanih pasa. Sudila sam na brojnim natjecanjima. To mi je hobi, to volim. Sada sam nešto manje aktivna jer imam manje slobodnog vremena.

Koliko godina radite kao pedagog?

Sljedeće godine u jedanaestom mjesecu će točno biti dvadeset godina kako radim kao pedagog.

Koji vam je bio najsmješniji trenutak koji vam se dogodio u školi?

Bilo ih je sigurno puno. Najzabavnija su djeca kada dolaze na razgovor za upis u prvi razred, imaju vrlo neobične, a ponekad i smiješne izjave. U jednoj generaciji dječak je nakon razgovora sa mnom  legao na tepih u mojoj sobi. Pretpostavljam da se želio odmoriti nakon „napornog“ rada. Jedna djevojčica donijela je igračku hrčka koji se glasao. On je imao središnje mjesto  prilikom razgovora za upis u školu. Na kraju se provezao po cijeloj sobi.

Što biste poručili nama učenicima kao netko tko ima mnogo životnog iskustva?

U svakom slučaju smatram da dogovorom, međusobnim poštovanjem i suradnjom možete mnogo toga postići u životu.

Jesu li škola i rad s djecom drugačiji otkad ste se zaposlili?

Neke razlike postoje. Mislim da su tome pridonijele same promjene u društvu, danas su moralne vrijednosti drukčije nego prije, nekakve granice se ruše, tako da se samim time i otežava rad unutar sustava kao što je škola. Zato je i odgoj same djece koja dolaze drugačiji, slobodniji i popustljiviji nego što je bilo prije. Samim time to otežava rad. Te razlike rješavamo, educiramo se, prilagođavamo način rada.

Hvala Vam na vremenu, što ste nas primili te što ste nas uputili u rad pedagoga.

Hvala vama, nadam se da je bilo zanimljivo!