preskoči na sadržaj

Osnovna škola kralja Tomislava Zagreb

Login
Natjecanja

       

 

Tomislavci pišu

Korisni linkovi

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 8. 4. 2010.

Ukupno: 562285
Ovaj mjesec: 766
Danas: 15
Tražilica
Raspored zvona
Redni broj sata Raspored zvona
1. 8:00 - 8:45
2. 8:55 - 9:40
3. 9:50 - 10:35
4. 10:40 - 11:25
5. 11:30 - 12:15
6. 12:20 - 13:05
7. / 0. 13:10 - 13:55
1. 14:00 - 14:45
2. 14:55 - 15:40
3. 15:50 - 16:35
4. 16:40 - 17:25
5. 17:30 - 18:15
6. 18:20 - 19:05
UPISI U SREDNJU ŠKOLU

Novi broj školskog lista Naš Tomislav
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Intervju s članovima keramičke skupine
Autor: Lana Gotal Bučar, 20. 11. 2015.

INTERVJU S „KERAMIČARIMA“

Dana 1. listopada posjetili smo naše mlade „keramičare“. Zadovoljni svojom skromnom sobicom, njih čak sedmero, pomno brusi svoje krhke, tek posušene radove.  Naši novinari Matea i Antun fotografirali su „umjetnike na djelu“, dok sam ja intervjuirala učiteljicu i voditeljicu keramičke i likovne skupine Vesnu Mlinar.

Predstavite se, recite čime se bavi keramička grupa!

Dakle, ja sam Vesna Mlinar i držim keramičku radionicu. U našoj školi djeluje keramička skupina koja se odvija i radi četvrtkom od 14 do 15:30. Dakle, mi se svaki četvrtak sastajemo u ovoj prostoriji. Ova prostorija ima stolove i stolice i radna mjesta gdje učenici od gline rade različite posude, različite stvari te svoje ideje provode u djelo.

Kakav je tijek izrade tih glinenih „čuda“?

Radimo od dvije vrste gline. Radimo od crvene i bijele gline. Te dvije vrste gline pri izradi modeliramo. Nakon toga glinu ostavljamo da se suši tjedan dana. Iza sušenja obrađujemo glinu, brusimo ili kako bi bilo na domaće „šmirglamo“. Taj vrlo krhki predmet treba dobro ošmirglati da bi on bio gladak i spreman za bojanje. Onda ga bojimo bojama za glinu. Kad se ta boja posuši, ide glaziranje. To znači na njega staviti glazuru kako bi on bio primjenjiv. Što to znači?  Taj predmet, koji mi ovdje napravimo, možemo koristiti u kućanstvu. Postoji nekoliko vrsta glazura. Mi ovdje koristimo bezbojnu glazuru ili u boji, ali da ne škodi zdravlju te da u sebi ne sadrži metal. Proces pečenja odvija se na dva puta. Znači, nakon sušenja i prve glatke obrade peče se predmet, a onda se vadi iz peći, suši i ponovno se radi drugo pečenje. Peć inače radi na 960 stupnjeva. Jedno pečenje vremenski traje oko osam sati. Iza toga slijedi proces sušenja u peći koji isto tako traje dva do tri sata. U procesu pečenja svi sudjeluju, ali učitelj radi s tim vrlo viskom temperaturama. Djeca sudjeluju u postavljanju peći; stavljamo zajedno radove u peć i zajedno ih vadimo kad su potpuno hladni. Svi naši radovi nakon toga imaju tendenciju biti na izložbi.

Kad smo kod izložbi, mogu li se ti radovi negdje kupiti?

Ovi radovi najvjerojatnije će biti izloženi na Školskom sajmu te će vjerojatno postojati mogućnost kupnje, tj. više kao neka vrsta donacije. Mi ćemo svoje predmete ponuditi svim učenicima škole i roditeljima, a oni nama onda mogu donirati novce za koje oni misle da taj rad zaslužuje. Inače, keramički posao je posao koji zahtjeva vrlo mnogo strpljenja, puno rada. On zahtjeva vrlo detaljnu pripremu, dugotrajan rad. Dakle, da bi se jedna posuda kao gotov proizvod našla na stolu, potrebno je uložiti mnogo rada te mnogo i mnogo sati. Ta sušenja traju vrlo dugo, pečenje traje dugo, dakle tjednima čekamo da bi jedan rad bio gotov.

Neću postaviti pitanje tko je najstrpljiviji, zato što vidim da su sve posude prekrasne i svi su koncentrirani...

Na to pitanje zaista mislim da mogu odgovoriti. Mislim da je cijela grupa odlična, talentirana i zaista prekrasna, marljiva, slušaju upute i vrlo brzo uče. Ovdje ima keramičara i od prošle godine, ali, evo, imamo i nove koji su uhvatili ritam zajedno s ovim „starima“. Zaista javno mogu pohvaliti grupu koja je vrlo, vrlo, vrlo uspješno do sada obavljala svoj zadatak.

Hvala Vam na iskazanom vremenu te se nadam da ćemo se vidjeti još barem jednom u ovom polugodištu.

Hvala vama! Također se nadam da ćemo se još barem jedanput družiti te spojiti dvije umjetničke grupe.

                                                                                                        

Intervju vodili:

članovi novinarske grupe i T.S.

                                             

 

 

 






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Zagonetni dječak

        U isčekivanju novog broja školskog lista Naš Tomislav naše novinarke napravile su intervju s učenikom naše škole Antonijom Paračem. Pročitajte!!!

ZAGONETNI KOKO

Ponosni predstavnik naše škole je i Antonio Parač, učenik 8.b razreda, poznatiji kao Koko iz filmova „Koko i duhovi“ te „Zagonetni dječak“. Pročitajte što nam je Antonio otkrio o sebi i svojim planovima.

Kako si dobio ulogu u filmu?

Antonio: Odlazio sam u ZKM gdje su se tražila djeca za film. Odabrali su mene te sam otišao na audiciju i prošao je.

Kada su snimani tvoji filmovi?

Antonio: Filmovi su uglavnom snimani tijekom 9. i 10. Mjeseca.

Jesu li ti snimanja bila opterećenje ili se zabavljao?

Antonio: Bilo je zabavno, ali neki dijelovi snimanja su znali biti poprilično naporni.

Jesi li se sprijateljio s nekim od filmske ekipe?

Antonio: Sa svima sam se sprijateljio i ostao u dobrim odnosima.

Što je bitno u tvojoj filmskoj avanturi: zarada, popularnost ili samo dobra zabava?

Antonio: Prvenstveno mi je bitna dobra zabava, ali, naravno, dobro je nešto i zaraditi.

Koji ti je od snimljenih filmova draži – „Koko i duhovi“ ili „Zagonetni dječak“?

Antonio: Više mi se sviđa „Zagonetni dječak“ jer je ozbiljniji i mislim da sam ga bolje odglumio.

Zaustavljaju li te ljudi na cesti i kako te doživljavaju vršnjaci?

Antonio:  Na cesti me još nitko ne zaustavlja, ali me u školi svi zovu Koko.

Imaš li braće i sestara i kako si se slagao s Maricom, svojom filmskom sestrom?

Imam sestru, kao i na filmu, a s njom se slažem bolje nego s filmskom, s njom se i nisam posebno družio.

Čime se baviš u slobodno vrijeme, osim glumom, naravno?

Treniram rukomet, svoj omiljen sport.

Jesi li imao tremu tijekom snimanja filmova?

Antonio: Na snimanju „Koka i duhova“ sam imao malu tremu, u „Zagonetnom dječaku“ već ne.

Kakvi su ti planovi za budućnost, koju školu planiraš upisati?

Antonio: Planiram upisati opću gimnaziju, još nisam siguran koju. A što se snimanja filmova tiče, u planu je snimanje još jedne ekranizacije romana Ivana Kušana o Koko – „Ljubav ili smrt“.

Za kraj, što bi poručio onima koji se žele baviti glumom?

Antonio: Ako želite glumiti, priključite se nekom kazalištu, dramskoj i nikad ne odustajte od svoje želje!

N.P. i L.S.

 

Fotografije pogledajte u Fotogaleriji.

 



 Nas Tomislav broj 7.pdf

preskoči na navigaciju